Banket, amblematsku instalaciju projekta, u četvrtoj izvedbi oblikovali smo posve novim elementima te je postala ‘rastuća’. Postavljena u središtu white cube-a MSU galerije definirala je i kretanje promatrača usmjeravajući ga kroz fotografski ciklus postavljen oko instalacije. Banket (pregovori), instalacija dužine 10 i visine 5 metara, sastojala se od bijelog kubusa veličine 160x100x100cm,1200x150cm bijelog papira, 30 staklenih čaša ispunjenih narančastim akrilom obojenom vodom, staklenog terarija sa sadnicama suncokreta, obješenog drvca, svjetlosne projekcije video projektora.
Smještajući ju u središte prostora, instalacija je galeriju podijelila na dva dijela i tako omogućila postav fotografskog opusa kroz serije koje odvojene međusobno perceptivno se slažu u module koji su zaokružili cjelinu. Vidljiva odmah po prilazu galeriji, iako veličinom dominantna igrom svjetlosti ostavljala je dojam krhkosti koju je dodatno naglasio svitak od papira da bi se pogled na kraju zaustavio na nježnim mladicama suncokreta. Obješeno drvce preneseno je iz instalacije ‘Pejzaž‘ sa izložbe ‘Šuma To Go‘ (Prostor za povremene izložbe MSU, 1.kat, 16.12.’21.-09.01.’22.) na kojoj je bilo postavljeno uspravno sa disko kuglom uz ‘krošnju’. Disco kugla ovdje se našla doslovno u šumi, na fotografiji uz instalaciju, obješena na krošnju jednog drveta na Medvednici. Dužinom od 10 metara svitak od papira nastavlja se na našu priču o papiru, papiru kao vrhunskom proizvodu šuma, papiru kao čuvaru baštine, papiru svih knjiga. Staklene čaše ispunjene narančastom vodom (akrilna uv boja) čine poveznicu sa ‘doznakama stabala’ (marking trees) koje se na ovoj izložbi nalaze u eksperimentalno dokumentarnom filmu DocumenTree. Tijekom trajanja izložbe voda je isparavala da bi na kraju ostala samo boja na staklu čaša – time smo se nehotično dotakli i pitanju voda koje su nerijetko vezane uz pitanje šuma. Stakleni terarij ispunjen zemljom i tek proklijalim mladicama suncokreta jest onaj zametak buduće, moguće promjene. Jer trpeza je uklonjena i nada u novi rast postavljena. Klijalište suncokreta veže se uz prethodnu izložbu ‘Naturalna semantika‘ te navješćuje slijedeću fazu ‘Slušaj šume!’ projekta – suncokretove sjemenke koje su ispisale tekst Brailleovim pismom i tako stvorile notni zapis u radu ‘Klijalište’, proklijale su u mladice tijekom trajanja izložbe ‘Pozor pejzaž!’ te krenule rasti prema stvarnom polju suncokreta. Video projektor postavljen uz jedan zid galerije projicira svjetlost i animirane sitne narančaste točkice na suprotni zid i tako stvara sjenu nekad živog, a sad tek obješenog drvca, te svaki promatrač prolaskom kroz galeriju ostavlja i vlastitu sjenu zasjenjujući drvce svojim tijelom. Haiku instalacija, kako ju je nazvala Sanja Bachrach Krištofić.
(o instalaciji Banket https://www.slusajsume.com/banket/instalacija-kao-cjelovito-djelo/ )
