Tijekom trajanja izložbe publika je mogla sudjelovati u trima vodstvima izložbom koje je osmislila, kao suradnica projekta, Kristina Krsnik, slijepa studentica talijanistike i kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kristina je kroz razgovor s umjetnicima tijekom stvaranja izložbe, kao i odlaskom na lokacije na Medvednici gdje se upoznala sa procesom rada na djelima za izložbu, ali i problemima deforestacije i devastacije, sudionicima njenih vodstava izložbom prenosila svoj doživljaj projekta, što se krije iza osjeta vida dok se boravi u šumi, kako nastaju djela koja ona ne može vidjeti, ali u radu sa drugima može doživjeti. Vodstva su se održala 24. i 29.04. u 18:00 sati, i 30.04. u 15:00 sati.
*
1998. američki botaničari Elisabeth Schussler i James Wandersee definiraju pojam ‘plant blindness’ kao ‘nemogućnost vidjeti ili primijetiti biljke u vlastitom okruženju’ što dovodi do ‘nemogućnosti prepoznavanja važnosti biljaka u biosferi’. Projekt ‘Slušaj šume!’ krenuli smo oblikovati od pojma ‘slijepila na biljke’ i stigli do suradnje sa slijepom osobom, studenticom Kristinom Krsnik.
Projekt koji je zamišljen kao rastući, koji se oslanja na suptilnu inteligenciju biljaka gradeći preplete inspirirajući se mikoriznom mrežom, omogućio je da i mi s njime rastemo čak i neočekivano više i iznenađujuće šire. Stoga reći da suradnja sa Kristinom Krsnik, i to njenim direktnim uključivanjem kao deskriptorice vizualne izložbe, otvorivši nam time novu razinu učenja od Kristine kao slijepe osobe, posve je proširila i naše shvaćanje projekta za buduća izlaganja i izvedbe.
Vodstva kroz izložbu ‘Pozor pejzaž!’, koja nije posebno prilagođena slijepim i slabovidnim osobama, redovnoj su publici muzeja kroz Kristinin doživljaj projekta pružila uvid što se krije iza pogleda kada se uđe u prirodu, u šumu. Nemalo iznenađeni da ih kroz izložbu vodi slijepa osoba, publika je mogla uočiti i našu intenciju koju smo oblikovali zajedno s Kristinom: da su svi koji ne posjeduju društvenu moć uvijek oni ‘drugi’: biljka, stablo, šuma, ekosustavi, potpuno su nevidljivi i nemoćni bez našeg glasa. Uključivanje svih stanovnika Zemlje u promišljanje i prihvaćanje postojanja izvan pojma ‘svrhe’, te poimanje osobnosti i za sva ostala bića koja nisu ljudska, jedna je od osnovnih ideja projekta. Također, prisutna je i kritika suvremene umjetničke prakse, naročito vizualne umjetnosti, zbog nedovoljne uključivosti prema ‘ostalim’ društvenim skupinama što ih dodatno marginalizira. Upravo suradnja sa slijepom osobom pokazala je kako ona autorski može sudjelovati, i kroz svoje opise na autentičan i kreativan način nadograditi projekt – uvažavanje i ukazivanje široj zajednici na realne sposobnosti osoba s invaliditetom koje nadilaze naše predrasude.
