Osvrt na izložbu Silentio Silvae Valentine Radoš možete pročitati na portalu Ureda za fotografiju https://croatian-photography.com/text/tuga-bez-okolisanja-i-ublazavanja/
“…Tuga bez okolišanja i ublažavanja: za pejzažom, prirodom, koja je nemilosrdno podređena čovjekovim apetitima i destrukciji. Postavom vlada tišina – ne zato što sam bila jedini posjetitelj u to vrijeme i bez obzira na zvuk, koji se probijao iz treće sobe i video rada – već ona tišina koja zlokobno nagovještava. Slušamo šumu, i slušamo ono što je šuma nekoć bila, vježbamo ujedno i pogled kako bi svatko ponaosob osvijestio problem. Eksploatacija i pohlepa teme koje nam autori ove izložbe daju na uvid – jednim dijelom kroz istraživanje, radionice i razgovore u zajednici, a drugim kroz visoku estetiku izložbenog postava. Pozivaju na djelovanje i edukaciju kroz nužnu održivost suživota čovjeka i njegova okoliša. Ili riječima umjetničkog dvojca: ‘Silentio Silvae je priča i o svima koji se ne mogu braniti ako mi ne dignemo svoj glas za njih, nas’.” Valentina Radoš
