Razvija se metoda za uzgoj zrelih, gustih prehrambenih šuma za samo 10 godina, tako da se njome možemo okružiti kao prirodnim staništem
Većina svijeta u kojem danas živimo bio je nekada šuma, naše prirodno stanište milijunima godina.
“Danas živimo u gradovima i okruženi poljoprivredom, i više nismo u svom “prirodnom” staništu”, tvrdi inženjer građevinarstva Shubhendu Sharma.
Ali, možemo re-kreirati djeliće tog staništa u samo 10 godina unutar vlastitih dvorišta, radnih mjesta i javnih prostora.
Shubhendu Sharma radio je kao inženjer za Toyotu angažiran kako bi smanjio dio emisija ugljičnog dioksida u tvornicama tvrtke.
Njegovo je rješenje bilo sadnja mini šuma u susjedstvu. Od tada je njegova tvrtka Afforest pomogla izgraditi 75 takvih šuma u 25 gradova širom svijeta.
Sharmine šume rastu 10 puta brže, 100 puta su bio-raznolikije i 30 puta bujnije nego tipični projekti pošumljavanja.
Primijenio je model za proizvodnju što više automobila po kvadratnom metru prostora tvornice na svoje park-šume. I razvio je metodu koja mu omogućuje da uzgoji šumu od 300 stabala na prostoru 6 parking mjesta. Nevjerojatno je da je cijena uzgoja šume otprilike ista kao i za iPhone.
“Otkrili smo da je svaki element koji je potreban da bi se napravila šuma, zapravo oko nas”, rekao je Sharma. “Sve što trebamo učiniti jest spojiti te elemente i pustiti da priroda preuzme kontrolu.”
Projekt započinjemo sa tlom, sa zemljom. Dodirujemo ju, ispitujemo, čak i probamo kakvog je okusa kako bismo utvrdili koja joj svojstva nedostaju.” Zatim, umiješa se biomasa od postojeće zemlje sa lokacije, napravi se kompost i gnojivo kako bi tlo postalo poroznije i omogućilo da voda i nutrijenti prodru u njega.
“Ako tlu nedostaju hranjive tvari, ne dodajemo hranjive tvari izravno u tlo – to je industrijski način”, kaže on. „Umjesto toga dodajemo mikroorganizme koji se hrane biomasom i pretvaraju ga u multi-biološki raspoložive hranjive tvari. Kako broj mikroorganizama raste, tlo ponovno počinje disati”, kaže on. “Postaje živo.”
Pri planiranju mini šume, Sharmaina tvrtka proces započinje utvrđivanjem koje su vrste drveća bile autohtone na tom području prije ljudske intervencije. Onda odlučuju hoće li saditi voćnu šumu, cvjetnu šumu, šumu koja privlači mnogo ptica ili pčela, ili zimzelenu šumu, i biraju različite vrste za svaki sloj – koje drveće će činiti gornji, najviši sloj krošnji, koje drveće sloj srednje visokih stabala, a što niski sloj i grmlje.
Zatim skupljaju sjemenke, uzgajaju mladice koje sade u zbijenim redovima na maloj površini, no raspoređuju ih raznoliko miješajući različite vrste. Potom malčiraju kako bi mladice zadržale vlagu tijekom ljeta i bile zaštićene od mraza tijekom hladnih mjeseci. Taj postupak čini tlo izuzetno mekim i podatnim omogućujući korijenju da se vrlo brzo se uhvati i još brže počne rasti.
U roku od 3 mjeseca korijenje doseže dubinu od jednog metra i tvori mrežu koja drži tlo zajedno. Mikrobi i gljivice čine hranjive tvari dostupnim korijenju. Šuma se zalijeva i njeguje dvije do tri godine, i kako šuma raste, blokira sunčevu svjetlost i korov prestaje rasti. Ubrzo nakon toga, baldahin od krošnji postaje vrlo gust, šuma zadržava svaku kap vode, eliminirajući potrebu za navodnjavanjem.
Tlo mini šume ostaje vlažno i tamno, što omogućuje lišću da brzo propada i postane hrana za tlo. Kako sve više lišća pada, stvarajući sve više i više hrane za tlo, šuma počinje eksponencijalno rasti, kaže Sharma.
“Ako su vrste drveća posađene samostalno, neće rasti tako brzo”, kaže on. “Ovako stvaramo stogodišnju šumu u samo deset godina.”
Za više detalja o šumarstvu u vašem dvorištu, provjerite Sharminu web stranicu Afforestt.com
Izvor: returntonow.net