Šumarij je audio vizualna skulptura, taktilni, odnosno analogni dio djela, oblikovan kao site-specific instalacija za park na Trgu J.J.Strossmayera, te je simbolična deskripcija deforestacije. Krhkost upotrijebljenih materijala (grane, papiri, sijeno, ugljen…), privremenost postava (samo za trajanja festivala) nose sliku krhkosti i privremenosti postojanja i izvjesnost nestajanja. U snažnom intenzivno crvenom naglasku srušenog drveta, suhim odbačenim jelkama, bijelom kodiranom cvijeću koji nose potpuno nečitak Zakon o šumama, ugljenu izgorjelog drveća koji osvjetljen stoji u zaštitnom staklu poput okamine usred uređenog parka, zauzimamo nedvosmislen stav o deforestaciji, devastaciji, nebrizi, ravnodušnosti i gramzivosti. Šumarij poziva promatrača da pogled uputi ka vlastitoj intimi, da razmisli, osjeti.
Prije stotinjak godina na ovom mjestu se nalazio najveći i najlijepši cvijetnjak u gradu. A sada, re-kreirani cvijetnjak od više stotina salvetnih cvatova sa QR kodom u središtu, koji vode na različite sadržaje na web stranici, nosi fragmentiran Zakon o šumama. U središtu cvijetnjaka posječeno mlado drvo, crveno, zabodeno je nazad u zemlju. Cvijetnjak je veza sa onim što nestaje, Meštrovićev Strossmayer prstom pokazuje prema mjestu na kojem su lancima zavezane posječene i odbačene jelke. Dobrotvor i mecena umjetnosti, prvi deforestator. Rezultat je stakleni box sa ostacima šume, drvenim ugljenom koji svjetluca kao rezultat civilizacije.
Zvuk je najekspresivniji dio djela. On je gesta, naglasak i kulisa, on je uzbuna, opća opasnost, zvuk motorne pile je zvuk deforestacije. Uklopljen u Šumarij oživljuje ga u pravilnim intervalima kao nelagodna buka, kao noise, ali kao glazbena naracija nosi ritam mogućeg djelovanja, poziva na odustajanje od ravnodušnosti, nebrige i ignoracije.